Archive for the ‘Jadran’ Category
Sv. Đorđe i Gospa od Škrpjela
Sveti Đorđe na površini od 2800 m² ima istoimenu crkvu (samostan) koja je okružena zidom i gustom borovom šumom. Prvi arhivski podatak je iz 1166. godine, kada Ivan, opat sv. Jurja, prisustvuje posvećenju nove, druge romaničke crkve sv. Tripuna u Kotoru. Ipak, prema nalazima ornamentike na crkvi, pretpostavlja se da su tu boravili benediktinci još od 9.vijeka. Poslije jakog zemljotresa 1667. g. izgrađena je jednostavna crkva, sa jedinstvenom zbirkom heraldičkih oznaka na grobovima starih peraških porodica. Crkva sv. Đorda je bila gradsko groblje sve do 1866. godine, kada je izgrađeno novo, u Perastu.
Gospa od Škrpjela je drugo, vještačko ostrvo, udaljeno od sv. Đorđa 115 m, a nastalo je bacanjem kamenja i potapanjem brodova oko podvodne hridi. Odatle i naziv ostrva jer je skrpjel stari naziv za morski sprud. Prema jednoj legendi, odluku o pravljenu ostrva i crkve na njoj, donio je jedan pomorac koji se nakon brodoloma spasio tako što je doplivao do te hridi i na njoj našao ikonu,a kao pronalazači Gospe pominju se i braća Moršići koji su je pronašli 22. jula, pa su Peraštani 1452. godine odlučili da na tom mestu sagrade pravoslavni hram Bogorodici. Prvobitna crkva je izgrađena sredinom 15. vijeka i bila je skromnih dimenzija jer je graditelji bili ograničeni veličinom hridi na kojoj se nalazila. Tokom vjekova, nasipanjem kamenja i potapanjem starih jedrenjaka, površina ostrva se povećavala pa je bilo mimoguće priširiti objekta. Današnja crkva, rimokatolička, je najvećim dijelom nastala poslije 1667. godine i velikog zemljotresa. Sastoji se od jedne kupole rađene u vizantijskom stilu sa okruglim zvonikom (što je karakteristika baroka), kamene terase gdje se nalazi grb peraške opštine (krst koji drže dvije ruke, simbol hrišćanske solidarnosti u odbrani vjere).i jednog trga sa svetionikom. Preko puta crkve nalazi se mala kamena zgrada sa prostorijom koja se naziva Pomirbena dvorana. Ona vijekovima služi da se u njoj mire zavađene strane, prijatelji, porodice, pravoslavci i katolici, bez razlike. Read the rest of this entry »
Perast
Perast je jedno od najljepših i najranije naseljenih mjesta u Boki kotorskoj. Nalazi se u podnožju brda Sveti Ilija, na mjestu gdje se razdvajaju kotorski i risanski zaliv, preko puta tjesnaca Verige.Iako je danas samo jedan manji grad, ima slavnu pro[lost i bio je dom mnogih poynatih ličnosti, kapetana, slikara, pisaca. Smatra se da je ono prvo naseljeno mjesto u Boki jer brojni arheološki nalazi, kao što su ostaci neolitske kulture, svjedoče o njegovom ranom naseljavanju. Ime je dobio po ilirskom plemenu Pirusta, a svoj konačni urbani arhitektonski izgled dobio je u toku 17. i 18. vijeka i danas je jedan od najljepših primjera baroknog graditeljstva na Jadranskoj obali. Iako prastaro naselje, Perast se tek sredinom 15.v. počinje jače ekonomski, politički i kulturno razvijati. U vrijeme kada Boka ulazi u sastav Mletačke republike, a otomanska se sila približava bokeljskom zalivu, Perast postaje granični grad i tada dobija ekonomske i političke privilegije. Read the rest of this entry »
Ulcinj
Ulcinj je najjužniji grad crnogorskog primorja i jedan od najstarijih. Stara utvrđenja, kaldrme, minareti,sahat-kule, zvonici i crkve svjedoče o njegovoj burnoj i zanimljivoj prošlosti u kojoj se se vjekovima preplitale različite kulture i civilizacije. Smatra se da su Ulcinj osnovali Iliri. Njegovo prvo ime bilo je Kolhinijum po plemenu grčkog porijekla,tačnije, smatra se da su prvi graditelji Starog ulcinjskog grada bili Grci iz Epira. Grad koji su stvarali Grci, srušio je zemljotres u V vijeku, tako da su za za današnji izgled Starog grada, najviše zaslužni Rimljani, koji su sagradili novi grad u VI vijeku. Nakon podjele Rimskog carstva Ulcinj pripada provinciji Prevalis, koja je bila sastavni dio Istočnog carstva, a stanovništvo postaje hrišćansko. Kroz istoriju je Ulcinj često bio veoma značajan i za vladare i za osvajače. Zbog dobrog geografskog položaja bio je značajan trgovinski centar, ali i stalna meta osvajača. Mnogo puta je rušen i obnavljan, a kako su dolazili novi vladari, tako mu se izgled i značaj mijenjao. Nakon propasti države Zete 1405 g. preuzimaju ga Mlečani koji njime vladaju 150 godina i za vrijeme njihove vladavine imao je značajan fortifikacijski, strateški, pomorski i ekonomsko – politički značaj. Te njegove funkcije zadržane su i za vrijeme turske vladavine, ali je posebno pojačana pomorska. Imao je veoma bogatu flotu, odatle se odvijala značajna pomorska trgovina, a Ulcinjski moreplovci bili su veoma vješti i hrabri i dugo nijesu priznavali tursku vlast. Ulcinj je mnogo kasnije pao u ruke Turcima nego što je to bio slučaj sa ostalim gradovima na Primorju. Položajem i reljefom pogodan za pomorsku trgovinu, postao je i leglo gusara. Gotovo pet vjekova Ulcinj je bio poznat po piratima koji su ga naselili nakon Kandijskog rata (1669),a danas je to jedna od najzanimljivijih istorijskih činjenica koja privlači turiste. O tom vremenu svjedoče zatvorske ćelije sa rešetkama u tvrđavi starog grada. Nakon skoro 300 godina, Ulcinj je oslobođen od Turaka i pripojen knjazevini Crnoj Gori 10. novembra 1880. Tada se islamskom stanovništu priključuje i hrišćansko, pa je ovaj grad i danas poznat po mulitietničkoj i multinacionalnoj strukturi stanovništva koje vjekovima živi u slozi i ujedinjeno u borbi protiv neprijatelja.

